„Priča o princezi Banjaluci“ je poljska bajka iz 17. vijeka, koja je zahvaljujući Udruženju lektora Republike Srpske i Udruženju Poljaka iz Banjaluke prevedena na srpski jezik.
Njena posebnost nije samo u nazivu, ili vremenskom periodu kad je napisana, već u istoriografskom podatku koji nam ukazuje na to da poljski autor Hijeronimo Morštin spominje u svom književnom radu Banjaluku.
Napisana u stihu i baroknom stulu, ova bajka donosi priču o junakinji, princezi Banjaluci koja pokušava da se vrati kući i neimenovanom kraljeviću koji prolazi kroz niz iskušenja i zapreka da osvoji njeno srce.
Riješivši da se vrati domu svome na istoku negdje, pojuri u zamak. Spakovaše se brzo i kretati hoće, ali se zaustavi pred drvetom jednim što u zamku stajaše. Ureza na njemu
„Tu je Banjaluka skoro godinu živjela i u svoju zemlju tada odjahala“
i pogleda zamak u kome je svoju ljubav srela i brzo je izgubila…
Za potrebe osoba sa oštećenim vidom knjigu je pročitala Žana Vukosavljević, a tonski obradio Aljoša Trifković u ukupnom trajanju od 115 minuta. Osim prevoda Gordane Đurđev-Malkjevič koji je dijelom napisan u tekstu, a dijelom u stihu, knjiga sadrži i bogati predgovor priređivača – predsjednice Udruženja lektora Republike Srpske Aleksandre Savić.