U konferencijskoj sali Specijalne biblioteke 18. marta u podne predstavljeno je zvučno izdanje i na brajevom pismu knjige „Smrt svoju preboleo“ autora Riste Kremenovića.
Ova knjiga prva je u ediciji Otrgnuti od zaborava, koja kao što i sam naziv kaže ime cilj da na književnu scenu vrati neka zaboravljena književna imena, i predstavi ih široj čitalačkoj javnosti u formatima prilagođenim osobama sa oštećenim vidom.
Glavni govornici okruglog stola bili su književnici Ranko Pavlović i Goran Dakić.
Ranko Pavlović, urednik štampanog izdanja knjige Riste Kremenovića nadahnuto je pričao o poduhvatu prikupljanja pjesama prerano preminulog pjesnika Riste Kremenovića, te je za početak izrecitovao pjesmu Podne (koja je nastala u julu 1955.) a čiji stihovi:
Pod glogom drijema tišina.
Iz krčaga neba
kaplje plavo vino.
Negdje zvecka lanac
ševinog cvrkuta
i bijeli kos
zvižduće bećarske pjesme
otkrivaju ozbiljnog pjesnika koji je tada imao samo šesnaest godina, s čime su se složili i vrsni znalci poezije.
S druge strane, književnik Goran Dakić koji je pozajmio svoj glas za zvučno izdanje Kremenovićeve knjige pričao je o pjesniku koji ima dječije, rekli bismo „ćopićevske“ pjesme („Put oko svijeta“) koje se dijele na one o Bati i njegovim nestašlucima, i one koje u svojim stihovima imaju maštoviti životinjski svijet. Osim ovih pjesama značajan dio zauzimaju one u kojima pjeva o prirodi i zavičaju koji se stapaju sa običnim čovjekom – seljakom, gdje prema Dakićevim riječima asociraju na Popine prevode ruskih majstora stiha:
Svaki seljak umjesto ruku
ima dva pluga bezgranične ljubavi
kojima preorava zemljine grudi
tražeći bjelinu dana
u plodnoj utrobi zemlje.
(pjesma Seljaci)
Nakon Dakićevog izlaganja, tiflograf Jovica Radanović je predstavio izdanje na brajevom pismu koje je podijeljeno u dvije sveske, te što je vrlo važno, držalo se originala jer pored pjesama, osobe sa oštećenim vidom moći će da pročitaju i recenzije Nikole Tomovića i Ranka Preradovića, ali i riječ urednika. Radanović je radeći na ovoj knjizi izdvojio prvu pjesmu iz knjige – Jabučicu koja je objavljena 1953. godine, a 63 godine kasnije dobila je svoje zvučnu formu, ali i onu na brajevom pismu.
Jabučica zrela stoji
na zelenoj grani,
lagano se njiše
i sve više mami.
Uberi me, uberi,
kud će veće slasti,
uberi me, uberi,
ja ću sama pasti.
U drugom dijelu predstavljanja edicije, prisutni su imali prilike nešto više i da čuju o samom pjesnikovom životu, i to zahvaljujući Nenadu i Momčilu Kremenoviću, Ristinoj braći koji su sa sjetom u glasu pričali o njegovom školovanju, mašti i neospornom talentu.
Koristimo i ovu priliku da se zahvalimo porodici Kremenović, ne samo što je svojim prisustvom uveličala današnji događaj, nego i na svesrdnoj podršci koju je dala Biblioteci da nastavi ono što su onu započeli prije godinu dana kada su objavili Ristine pjesme u crnom tisku.
Rukovodilac Biblioteke Želimir Radinović, nakon što je pozdravio učesnike ovog lijepog skupa rekaoje da će i u narednom periodu ova knjiga biti predstaljena, i to na beogradskom sajmu knjige, te je izrazio želju da ona dođe „u prave ruke“ kako bi Risto Kremenović postao značajan predstavnik književnosti 20. vijeka.
Na kraju ovog neobično lijepog i značajnog skupa, Ranko Pavlović je izrecitovao pjesmu Leto u kojoj se nalazi stih smrt svoju preboleo po kojem je i knjiga dobila ime, a Goran Dakić je emotivno pročitao Ristine ponajbolje pjesme, u kojima je već bio svršen pjesnik, i to Napušteno zvono, Plač Marka Kraljevića i Prevareni Odisej – posljednju Kremenoviću pjesmu koju je napisao dva mjeseca prije prije svoje smti (februar, 1960 godine):
Hoću svoja bedra mladog tigra
i ruke koje bregove krate.
Ko mi to ukrade penušavu krv
i pusti vodu venama
pa sad ni pobeći ne mogu iz ove udobnosti.