Povodom svjetskog dana poezije, 21. marta u Narodnoj biblioteci Gradiška održana je promocija poezije Borke Tadić. Svjetski dan poezije proglašen je 1999. godine od strane Uneska s ciljem promovisanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta.
Promocija je nazvana “Bisernica snova u poeziji Borke Tadić” po istoimenoj zbirci pjesama. Na samom početku Borka je efektno izrecitovala svoje stihove “Obilježja” koji direktno govore o njenom hendikepu i načinu kako je ljudi doživljavaju.
Program je otvorila direktorica Narodne biblioteke Snježana Miljković, pročitavši Borkinu biografiju, a potom je o Borkinoj poeziji nadahnuto govorila Radana Stanišljević, profesor srpskog jezika. Profesorica Stanišljević istakla je da poezija Borke Tadić nastaje iz tame, ali da je puna života, elana, podsjećanje da život treba prihvatiti u njegovom integralnom obliku.
Borka Tadić bila je vidno dirnuta osvrtom profesorice Stanišljević rekavši da je ovo zasigurno još jedan podsticaj da nastavi da piše poeziju. Potom je govorila je o svojim počecima, inspiraciji, nastanku pojedinih pjesama, i izrecitovala je nekoliko njih. Pjesma “Gostoprimstvo” na primjer nastala je u ratno doba, doba nemaštine, i govori o suštini gostoprimstva – lijepoj riječi i osmijehu. Vrhunac promocije bilo je Borkino izvođenje strofe iz pjesme “Zajdi, zajdi”, kao odgovor na konstataciju Jove Jerkovića, slabovidog muzičara iz Gradiške i gosta na promociji, o njenom savršenom sluhu. Dvije Borkine pjesme pročitala je i Snježana Miljković. Radana Stanišljević pohvalila je recitovanje Borke Tadić koja svojim glasom uspijeva da dočara cvrkut koji je ona osjetila i u njenoj poeziji, a taj savršen sklad ne sreće se često kad autori izvode svoju poeziju.
Uz red pjesme i red razgovora – prisutni su uživali u 40 minuta kvalitetnog programa.
Program je završen izvođenjem neobjavljene pjesme “Komšija”, koja je nasmijala prisutne ali ih i navela na razmišljanje. Pjesma govori o hladnim međuljudskim odnosima, kad se komšije ne pozdravljaju, te preimućstvu jednog psa koji se veselo oglašava u prolazu.
U publici su bili i predstavnici JU Specijalne biblioteke za slijepa i slabovida lica Republike Srpske predvođeni direktorom Želimirom Radinovićem, kao i veliki broj omladine i kolega iz drugih biblioteka.
Borka Tadić rođena je 1950. godine u Ramićima kod Banjaluke. U djetinjstvu je ostala bez vida. Završila je osnovnu školi zavoda za slijepe u Neđarićima kod Sarajeva i srednju Birotehničku u Zagrebu. Radni vijek provela kao telefonista u velikoj banjalučkoj firmi. Dosad je objavila četiri zbirke poezije: “Okovi i cvjetovi” (1985), “Bisernica snova (1987), “Slike iz ogledala” (1989) i “Znamenja vječnosti” (1997). Pjesme su joj pobrale mnoge nagrade. Specijalna biblioteka za slijepa i slabovida lica RS objavila je zvučno izdanje izbora iz Borkine poezije pod nazivom “Okovani snovi u ogledalu vječnosti”, a prošle godine i njenu prvu zbriku pripovijedaka “Zbilje i tajanstva”.