U četvrtak, 26. decembra u okviru proslave Njegoševog jubileja, proglašeni su pobjednici književnog konkursa Specijalne biblioteke za 2013. godinu.
U nastavku pročitajte obrazloženje stručnog žirija te u mp3 formatu poslušajte pobjedničke radove.
OBRAZLOŽENjE ŽIRIJA
Na ovogodišnji, šesti po redu konkurs koji raspisuje Specijalna biblioteka za slijepa i slabovida lica Republike Srpske pristiglo je jedanaest radova u formi eseja, priče i pjesme.
Tema ovogodišnjeg konkursa „Dva vijeka od rođenja Njegoša“ na simboličan način povezana je sa obilježavanjem ovog velikog jubileja, kome se pridružila i Specijalna biblioteka.
Svi radovi su uspješno odgovorili na zadatu temu a učesnici su se potrudili da kroz vlastito književno iskustvo dočaraju putem stiha ili pisane riječi značaj pjesnika, mislioca i vladara kakav je bio Rade Tomov – Petar II Petrović Njegoš.
Iako su svi radovi pojedinačno zanimljivi, rekli bismo kreativni, duhoviti i dovitljivi, tri su se izdvojila. U pitanju su pjesme pune emotivnog naboja i senzibiliteta koje su uspjele da ukažu na značaj proslave rođenja jednog od stubova srpske književnosti.
Treća nagrada dodjeljuje se autoru pjesme pod nazivom „Svetlozarje luče Njegoševe“ (šifra: U slavu ljubavi).
Pjesma „Svetlozarje luče Njegoševe“ napisana je u desetercu i ima šest strofa. Premda je pisana arhaičnim stilom i tonom, što dokazuje i početak pjesme koji predstavlja donekle modifikovanu slovensku antitezu, ona je aktuelna i uspjela u osvrtu na bezvremenost Njegoševog djela. Rima ove pjesme je kvalitetna, neusiljena i tečna, a to se odražava i na dobru ritmiku i melodičnost. Pjesnik je svjestan onoga što je nekada davno primijetio Crnjanski: „Negde postoji nadzemaljsko i neprolazno; Njegoš vidi.“
To što je Njegoš vidio, ostavio je zapisano i tako svoje ime i djelo pretvorio u Promisao što staze obasjava, kako je to pjesnik uočio. „Svetlozarje luče Njegoševe“ je sva u Svjetlosti, u Luči koja treba da nas budi, da nas duhovno vodi i opominje. Štaviše, vrijednost ove pjesme se širi na temu zaborava koja je danas aktuelna možda kao nikada ranije. O tome svjedoče stihovi:
Svaki tračak Njegoševe Luče,
Svakom Sutra da prepriča juče! i
Pronoseći Njegoševu Slavu,
Sve u inat tvrdom zaboravu.
Vrijedi dodati i da ova pjesma ima neobično svečan ton, odiše nadom i vjerom u Riječ koja se, nimalo slučajno, piše velikim slovom.
Iza šifre – U slavu ljubavi krije se autor Veseljko Gajdašević Šljarkov iz Feketića.
Druga nagrada pripala je pjesmi „Njegove oči gledaju sunce“ (šifra: NACKOS).
Ova pjesma pisana je u slobodnom stihu koji je omogućio autoru nešto moderniji pristup Njegoševom djelu.
Iako je na trenutak zakoračio u prošlost pjesnik se putem lijepih lirskih slika osvrće na sadašnjost i na „vanvremensku snagu“ koju nam je ostavio Njegoš, jer pjesnik danas i onaj ‘prošli’
Na novome mostu traži
Negdašnju sliku samoga sebe
I poeziju na dnu čaše
Ali ga žeđ za to ne prolazi…
Upravo ta žeđ motiviše stvaraoca da tka reči i pretvara u muziku da jasno gleda sunce i stvori pjesmu posvećenu velikanu.
Šifru NACKOS potpisuje Najdan Stojanović iz Surdulice.
Prvu nagradu dodjeljujemo pjesmi „Noć“ (šifra: Kanada).
Na prvi pogled jednostavna, napisana u dvije strofe sa ‘običnom’ paralelnom rimom pjesma „Noć“ je postigla da svojim snažnim stihom obijenim emocijama pogodi srž zadate teme i prenese poruku i vječnosti. Jer biti pjesnik nije baš lako a pogotovo kad on pokušava svojim stihovima oslikati dušu i vrijeme velikog pjesnika. Autor pjesme „Noć“, učinio je upravo to. On je majstorski simbolima prikazao snagu crnogorskog naroda i buduću slavu tek rođenog djeteta. Bijeli vuk simbolizuje snagu naroda, pun mjesec predstavlja dušu slavnog pjesnika i čovjeka a vjetar nagovještava neprolaznost njegove veličine.
Tamo u kući kod Njeguša
Rodi se noćas još jedna duša:
To bijelom vuku došapnu vetar:
Zvaće se Rade, zvaće ga Petar…
Dobitnik prve nagrade je Radovan Sinđelić iz Sremske Mitrovice.
I ove godine Konkurs biblioteke uspješno je odgovorio na izazove koje je donijela tema „Dva vijeka od rođenja Njegoša“. Žiri u sastavu: Borka Tadić (pjesnikinja), Berislav Blagojević (pisac) i Jelena Radaković (bibliotekarka) se zahvaljuje svim učesnicima – autorima sa željom da napišu što više dobrih priča i pjesama.
U nastavku slijede nagrađene pjesme. Svi radovi objavljeni su u publikaciji u običnoj štampi (crni tisak) i u zvučnom obliku.
Prvo mjesto:
NOĆ
Vrletnih gora beskrajni čemer
mesec pretvori u bijeli mermer.
Po ruševinama starog grada
gle, kako srebrna koprena pada!
Bijeli vuk stade na gradska vrata
sad je to njegov mal i palata.
Pogleda vuk nebo, načulji uši
jedna se zvezda nad Lovćenom sruši.
Otkad su manastir spaliliTurci
na noćnoj straži budni su vuci.
Po tkanici tame po svu noć jezde
u grive vranaca upletene zvezde.
Niz drum u mraku, hrastova trista
stoje mirno ko četa gardista.
Šumore grane velikog bresta
ta što li je sretan kad leta nesta?
Pun mesec ćuti. Ko da će da plane
sija nebo sa bosanske strane.
Niz dubodoline se prosuše zlatnije krase
ta noć je posebna, neka zna se…
-Tamo u kući kod Njeguša
rodi se noćas još jedna duša:
to bijelom vuku došapnu vetar:
Zvaćese Rade, zvaće ga Petar…
Šifra:Kanada
Radovan Sinđelić
Drugo mjesto:
NjEGOVE OČI GLEDAJU SUNCE
Petru Petroviću Njegošu
Mit očoveku i čovek kao mit
Sebi osmišljava vanvremensku snagu
Da se raduje mlad,
U svom grananju i listanju.
Na novome mostu traži
Negdašnju sliku samoga sebe
I poeziju na dnu čaše
Ali ga žeđ zato ne prolazi.
On ne živi u prošlosti krutoj.
Na krajnjoj tački,
U vrtoglavom vrhu vremena,
On tka reči
I u motivima večitih slova
Spaja željei korake.
Pretvara reči u muziku
Uzvišenu reku koja s hukom
Teče u vremenu.
I baš kad je hteo da se zaboravi
Uspeo je da oplodi cvetanje
Veštinom poverenja i majstorstvom nade.
Nikada niko tako učinio nije
Da susretnu se reči zajedno
Ali naći će se oni koji će ga poznati
U tim zvučnim stvaranjima.
Njegove oči gledaju sunce
Tu zvezdu sjajnu
I dok rastapa grumen straha
U nama veru čuva od slepila
I s ponosom medaljon srca
On zvezdama večnim to čuđenje piše.
Šifra: Nackos
Najdan Stojanović
Treće mjesto:
SVETLOZARJE LUČE NjEGOŠEVE
Što li ono ponad Crne Gore,
Kao kakvo ogledalo sija,
Il’ je toplo rumenilo zore,
Ili Svetlost od nekuda tija,
Istina je za večno i dugo,
Nit’ je jedno a niti je drugo!
To s visina i blješti i seva,
I Večnosti Pečat oslikava,
Svetlozarna Luča Njegoševa,
Što Promislom staze obasjava,
Od milina pokolenju novom,
Dušu Svetlim da nadahne Slovom!
Svetli Luča od kosmičkih strana,
Sjaja jačeg od gorskih vetrova,
A dva veka od tih već su dana,
Proletela poput divnih snova,
Što čovek im sliku slaže svaku,
Da nadom mu zasvetli u mraku!
Dve stotine gle protutnja leta,
U vihore nad vrletnim krajem,
Ali ništa jer dok traje sveta,
Nedostižnim treperiće sjajem,
Svaki tračak NjegoševeLuče,
Svakom Sutra da prepriča Juče!
Ko što večno talas šumi morski,
I večno se o stenu razbija,
Itso tako i Vijenac će Gorski,
Nad svet Večnom Snagom da se svija,
pronoseći Njegoševu Slavu,
Sve u inat tvrdom zaboravu!
Stih Njegošev ko i jednom začu,
Svoj kutak će u večnosti steći,
I ja tako za Reč ne znam jaču,
A u stvari i ne znam je reći,
Da i znadem ništa ne bi Njome,
O Promislu rek’o Kosmičkome!
Šifra: U slavu ljubavi
Veseljko Gajdašević Šljarkov