Na plosku nas uvijek asocira pružena ruka i širok osmijeh, ona je znak domaćinske kuće. Ploska slijepog nastavnika srpskog jezika iz Kozarske Dubice Srete Vučkovića je arhivarka životne priče članova jedne porodice, poznate potkozarske priče svake naše porodice. Ovaj roman hronika zvukom i intonacijom podsjeća na živu usmenu riječ, a sabesjednik autora je porodična ploska koja je imala sudbinu svojih vlasnika i autentičan je i nepristrasan svjedok njihovog životnog puta. Sreto Vučković vraća nas svojom pričom u neko doba koje je iščililo iz našeg sjećanja. Autor vaskrsava duše neopojanih i neupokojenih, traži im smirenje, podsjeća nas da su naši i moli da ih se ne odričemo i ne stidimo. Ovaj roman pokreće vječne teme, kao što su: potreba za ljudskom pričom, zabranjena ljubav, smrt, zlo kao urođena glad koju ničim ne možeš nahraniti, dobrota kao najveća i najrjeđa ljudska vrijednost, borba za život koja zarobi čovjeka…
Roman je nagrađen specijalnom nagradom na prošlogodišnjem konkursu Saveza slepih Srbije. Za zvučno izdanje zaslužna je Specijalna biblioteka za slijepa i slabovida lica Republike Srpske, a roman je pročitao i tonski obradio Saša Rožić. Trajanje: 9 sati i 25 minuta
Roman je nagrađen specijalnom nagradom na prošlogodišnjem konkursu Saveza slepih Srbije. Za zvučno izdanje zaslužna je Specijalna biblioteka za slijepa i slabovida lica Republike Srpske, a roman je pročitao i tonski obradio Saša Rožić. Trajanje: 9 sati i 25 minuta