ODLUKA ŽIRIJA
Na konkurs Specijalne biblioteke za slijepa i slabovida lica Republike Srpske “Uloga i značaj Brajevog pisma u mom životu” čiji je cilj bio da se eseistički pisanim tekstovima izrazi značaj Brajevog pisma i ukaže na njegovu značajniju upotrebu u svakodnevnom životu slijepih i slabovidih lica, došlo je više radova, od čega je žiri odlučio da nagradi četiri rada.
Za ove radove se može reći da su na primjeren način odgovorili svom cilju i zadatku i da su pokazali zavidan nivo pismenosti.
Autori su cvoja stečena znanja povezali sa svojim ličnim iskustvima što je njihovim radovima dalo više autentičnosti i uvjerljivosti.
Žiri u sastavu: Ranko Pavlović (književnik) – predsjednik, Saša Grbić (profesor) – član i Violeta Pećić (predsjednik Komisije za kulturu i informisanje SSRS) član je radove nagradio na osnovu bodovnog sistema, tako da je: prvi rad dobijao 4 poena, drugi 3, treći dva, a četvrti rad jedan poen.
Na osnovu ovog bodovnog sistema žiri je donio slijedeću
ODLUKU
- Prvo mjesto pripalo je radu pod šifrom Braj 77 sa osvojenih 9 poena.
- Drugo i treće mjesto dijele radovi pod šiframa 3325 i D 02 R 03 sa osvojenih 8 poena.
- Četvrto mjesto pripada radu pod šifrom 882447 sa osvojenih 6 poena.
OBRAZLOŽENjE
- U prvom dijelu prvonagrađenog eseja znalački i emotivno govori se o knjizi, biranim riječima i skladnom, kratkom, nadahnutom rečenicom. Odmah iza toga, čitalac saznaje da isti značaj knjiga može imati, i ima, i za slijepog čovjeka, zahvaljujući Brajevom pismu. „Posle prve pročitane knjige na Brajevom pismu“, piše autor, „slep čovek nije više sam i bespomoćan, hiljade ljudi lagano ulaze u njegov život…“ Drugi dio eseja možda je sublimisan u jednoj jedinoj rečenici: „Jednostavnost, neposrednost i samostalnost koju pruža Brajevo pismo, neprocenjiv su dar, pokretačka snaga za putovanje bez granica.“
- I za tekst pod šifrom 3325 može se reći da je odličan. Vrlo pismen. Nešto između eseja i pjesme u prozi. Mnoštvo činjenica iskazano je na produhovljen, opjesmotvoren način. Potresno svjedočanstvo o čovjeku koji može da vidi i kada nema očnjeg vida, koji gleda dušom, koji srcem osjeća ono što drugi vidi okom. Samo – naslućuje se to iz ovog jezgrovito pisanog literarnog rada – kada se unutrašnjim čulom (i osjećanjem) posmatraju predmeti, oni imaju neke nove, jasnije konture i često se promeću u viši stadijum materijalizovanog svijeta, oboženi prerastaju u pojave.
- Za rad „Brajevo pismo – tačkice življenja“ moglo bi se reći da je iskrena lična ispovijest, ali je sasvim sigurno da će u osjećanjima i razmišljanjima njegovog autora svi slijepi ljudi pronaći i svoja razmišljanja i svoja osjećanja. Posebno će biti korisno da ovaj tekst pročitaju oni koji su ostali bez vida, jer će iz njega moći da crpe snagu za prevazilaženje svoje nevolje. „Ponekad pomislim, koliko bi slijepih ljudi bilo izgubljeno u močvari beznađa, da nema tog našeg Brajevog pisma“, rečenica je koja daje poseban pečat ovoj ispovijesti. Njoj svakako treba dodati i izvrsnu pjesničku sliku s kraja ovog eseja, u kojoj Brajeve tačkice „blistaju čudnom svjetlošću, koju mogu vidjeti samo oni koji ne vide“. Na to se skladno nadovezuje i poruka izrečena posljednjom rečenicom: „Ako ti plamičci i dalje budu obasjavali naš mrak, mi nikada nećemo izgubiti put.“
- Vrlo informativan je tekst pod šifrom “882447”, posebno koristan onima koji bi tek trebalo da nešto više saznaju o Brajevom pismu i o koristi koju od njega imaju lica bez vida. Pri tome je vrlo značajno i lično iskustvo, koje uvjerljivo govori da život „bez vida ima smisla i da se ’ponešto vidi’ i bolje nego ranije“, kako tvrdi autor ovog feljtonski pisanog teksta. Publikovanjem ovog rada skrenula bi se pažnja i društvenoj zajednici, naročito organima vlasti, da je pred njima obaveza da se s većom odgovornošću odnose prema svim oblicima korišćenja Brajevog pisma.
Slijede nagrađeni radovi:
PUTOVANjE BEZ GRANICA
“Knjiga je uopšte”, po rečima drevnog egipatskog pesnika, “lepša i od palače i od dvorca, najlepši spomenik – spomenik ljudskog duha”. Samo je čovek obdaren sposobnošću da se izražava rečima i ostavi pisani trag svog postojanja. Zahvaljujući razvitku ljudskog društva knjiga postaje pristupačna svakom pismenom čoveku. Ona ulepšava život; nije ograničena ni prostorom, ni vremenom; sa njom putujemo kroz vreme neslućenim prostranstvima, pljušte po nama daleke kiše i greju nas neka druga sunca. U trenutku oživljava i progovara nepoznati grad, šumu, reku, more, svemir. Upoznajemo neviđeno i nedodirljivo. Reč spaja udaljene govornike, slika stvarni život, ljudske karaktere, misli, osećanja, olakšava formiranje predstava o svetu koji nas okružuje. Ideali , maštanja i iskustva likova ostavljaju trag, obogaćuju život i nepresušan su izvor snage za pokretanje potencijala u čoveku.
Sama spoznaja da i pored nedostatka vida postoji mogućnost samostalnog uranjanja u ovu riznicu ljudskog duha, daje nam veru u sebe, u veličinu čoveka i mogućnosti da se on ostvari, da pronađe sebe, bude veliki i svoj. Vera u sebe i druge donosi intelektualno oslobođenje, a “sloboda je”, kako reče jedan pesnik, “vazduh i more.”
A kada nađe svoj put, nedostatak vida više nije centralni problem u njegovom životu. Sebe vidi kao slobodnog i vrednog što je uslov da ga i drugi tako doživljavaju. Posle prve pročitane knjige na Brajevom pismu, slep čovek nije više sam i bespomoćan, hiljade ljudi lagano ulazi u njegov život sa svojim brigama, razmišljanjima i radostima. Obilazi svetove i upoznaje tekovine raznih civilizacija. Približava se onome što je previsoko i preduboko, predaleko za njegova čula. Sa svojih šest tačaka, Luj Braj je izvukao abecedu identičnu onoj koju imaju osobe sa vidom, a zatim i osnovne matematičke znakove i simbole, notno pismo, pa čak i stenografiju i tako, za razliku od predhodnih pokušaja, stvorio jednostavnije pismo koje je olakšalo pisanje i čitanje i u nedostatku tako značajnog čula kao što je čulo vida.
Iako je za sticanje brzine čitanja teksta na Brajevom pismu potrebno vreme, zadovoljstvo koje pruža ovladavanje ovom veštinom, neposredan pristup knjizi ne može zameniti čitač, spiker, govorni program. Knjiga pisanih Brajevim pismom nema dovoljno, kabaste su, ali to nikako nije razlog da mu se ne pokloni pažnja koju nesumnjivo zaslužuje.
Ovo jednostavno, a tako veliko otkriće, reljefno pismo od izbočenih tačaka, veliki je prozor u svet. Održali su ga unutrašnja potreba, oduševljenje onih koji su ga koristili i shvatili njegovu vrednost.
Pisanjem izražavamo svoje misli i osećanja, čitanjem ih usvajamo u vreme i na mestu koje izaberemo.
Pišući šilom može se premašiti šezdeset slova u minuti, dok neki sa manje napora pišu i dvostruko više. Brzina taktilnog čitanje je, međutim, vrlo različita i zavisi od sposobnosti i veštine čitača. Da bi se povećala brzina čitanja i smanjila veličina knjige, Braj predviđa kratice stenografskog tipa. Brajevo pismo nije tako misteriozno kako se ponekom čini. Kada zatvorimo knjigu, bez obzira na to kojim pismom čitamo tekst, pamtimo, doživljavamo i usvajamo njegov sadržaj.
Braj je omogućio slepima da čitaju mnogo brže nego što je bio slučaj sa ranijim reljefnim pismima, da pišu, dopisuju se, razmenjuju iskustva i steknu poznanstva i prijateljstva sa osobama fizički udaljenim.
I danas, kada preovladava komunikacija putem interneta, i neslućenim brzinama jurimo kroz prostor i vreme, Brajevo pismo i dalje ostaje neuporedivo delotvornije u nekim oblastima izražavanja i komunikacije.
Ono daje mogućnost da pratimo sopstveni tempo, tok misli i osećanja, upijemo tekst, jasnije se izrazimo.
Jednostavnost, neposrednost i samostalnost koju pruža Brajevo pismo, neprocenjivi su dar, pokretačka snaga za putovanje bez granica.
ŠIFRA: Braj 77 Nedeljka Ložajić
ZNAČAJ BRAJEVOG PISMA U MOM ŽIVOTU
I vidje u prolazu čovjeka slijepa od rođenja. I zapitaše ga njegovi učenici: „Ravi, ko je zgriješio, on ili njegovi roditelji pa se slijep rodio?“ Odgovori Isus: „Nije zgriješio ni on, ni njegovi roditelji, nego treba da se pokažu na njemu djela božija. Mi treba da činimo djela onoga koji me je poslao dok je dan; doći će noć kada niko ne može da radi. Dok sam na svijetu, ja sam svjetlost svijeta.“
NOVI ZAVJET – PO JOVANU 8,9
A prije te svjetlosti; pustoš u posljednjoj golotinji duše, i očaj mraka. Biti viđen, ne vidjeti, a osjećati, pitati bez odgovora. Zar nikada neću moći ostaviti sebe, za sutra, za moje dijete za svijet kao što je to uradila Ana Frank u svom „Dnevniku“, kako sam, prikovana uz radio slušala?
Škola i nada. Iz srca beznade modrine staze zlatan zov u obliku do tada pojmovno neuhvatljivog Brajevog pisma. Igra života je otpočela.
I svjetlost zasja u mojim prstima u vidu šest tačaka, šest smaragda uz čiju igru zaboravih onu narodnu: “Kod očiju slijep“, a ja sa očima, bez vida, a gledam prstima.
Pokušavam napuniti ruke ljupkošću tih šest smaragdnih tačkica , a skamenjeni pogled mojih zenica prenijeti opipu mojih jagodica. Igra napisanih slova pretače se u tekst. Moje „Ja“ ostaje zapisano i širi li se širi.
O Bože, blagoslovio si Luja Braja i odveo u besmrtnost. Zahvaljujući tebi srela sam ga gdje noć dotiče rub dana, gdje svjetlost prene tamu u praskozorje.
Danas sam čovjek, kao i svi ostali sa manama i vrlinama, usponima i padovima, željama ušla sam i svakodnevno ulazim u tajne života. Svijet prirodnih, društvenih, pa čak i egzaktnih nauka neprestano mi otvara svoja njedra i hranim li se hranim. Još kao devojčica ušla sam u avanture „Alise u zemlji čudesa“, družila se i sa Guliverom na njegovim putovanjima. Pročitala sam „Dnevnik Ane Frank“ i pišem svoj.
Plakala sam za Đurom Jakšićem „Na Liparu“, borila se sa Helen Keler za mjesto pod suncem, „opipala“ zemaljsku kuglu sa slavnim moreplovcima, doticala samo nebo sa fantasticima…
Jezik računara mi je specijalnost. Koračam modernom tehnologijom rame uz rame sa „vidcima“. Inače, programer sam po struci, zaposlena. Živim u maloj, ali mojoj garsonijeri. Imam prijatelje, ali ima i onih drugih, ne, nisam sama. Imam računar sa Brajevim štampačem, a samim tim i more prijatelja moje sudbine, a i onih drugih. Brajev štap mi je jaran, u vječitoj smo frci i jurnjavi. Vjerujem u sebe i onda kada to zadaje bol.
Gospode!
Tvojom svjetlošću, kroz Luja Braja, obasja životne staze nas slijepaca. Čeznem upotrijebiti najdublje i najdragocjenije riječi što imam za te, ali se ne usuđujem, strahujući od svoje prosječnosti.
ŠIFRA: 3325 Vesna Lalović
BRAJEVO PISMO – TAČKICE ŽIVLjENjA
Dan kad sam prvi put dodirnula ono za što danas znam da je Brajevo pismo, daleko je u mojoj prošlosti, ali sjećanja uvijek mogu da ga pronađu. Ne mislim često o tome; samo ponekad, kad lutam po čudima svoga života, sjetim se i toga. Imala sam oči, koje ničemu nisu služile. U njima je bilo još samo malo svjetlosti, ali i nju je ubrzo progutao mrak.
Bila sam dio brojne, siromašne seoske porodice, koja se o meni brinula tek toliko, da preživim. Da sam bila ćutljiva i povučena, sigurno bih se vrlo brzo ugasila kao svijeća, jer takva sredina nije obraćala pažnju na slabe i nemoćne.
Bila sam brbljiva i radoznala. Na svako pitanje morala sam dobiti odgovor i opipati rukama sve što se moglo dohvatiti.
Zato je jednoga dana otac otišao u grad, da pronađe one čije oči takođe ničemu nisu služile. Čuo je da ih zovu slijepi i da mnogi od njih sami zarađuju za život. Da bi to mogli, morali su ići u školu, a da bi učili školu, morali su znati čitati i pisati. Pronašao je Savez slijepih u Banjaluci i tamo saznao da slijepi čitaju pomoću tačkica, izbušenih na tvrdom papiru. Jedan takav papir donio je kući i odmah mi ga dao. Kad sam prstima prešla preko njega, osjetila sam čudnu neprijatnost. Više mi se dopadala kora stare jabuke nego te „bocke“ kako su ih u kući prozvali, ali one, te „bocke“ odredile su moju sudbinu.
Nekoliko mjeseci kasnije već sam bila u školi za slijepe u Sarajevu.
Čovjek je najkompletnije biće u prirodi. On uvijek traga za znanjem i upotpunjava ga na različite načine. Naravno, djeca i odrasli se razlikuju po svemu, pa i po radoznalosti. Otkriće da ću, kad naučim čitati i pisati te „bocke“ sama moći čitati bajke i junačke pjesme koje mi je do polaska u školu čitao otac, toliko me oduševilo, pa sam željela da što prije naučim sva slova.
Objašnjeno nam je da se to zove Brajevo pismo i da se sastoji od šest tačkica, čija je osnova šestačka.
„Bocke“ više nisam smjela pominjati, čak sam mojim u selu zabranila da tačkice tako nazivaju.
Ako se za one koji ne znaju čitati i pisati u narodu kaže „slijep kod očiju“, onda bismo mi slijepi za one koji ne znaju Brajevo pismo trebali reći „slijep kod prstiju“. Možda baš i nisam izrekla neku mudrost, ali čini mi se da tu ima nešto.
Sjećam se školskih popodneva, kad se u tišini čuo šum klizanja prstiju preko stranica ispisanih Brajevim pismom. Bili su to laki talasići, koji su nas nosili po moru znanja, kroz ljepote pisane riječi.
Svaki čovjek rado se sjeća svoje mladosti. Prvog ljubavnog pisma, prvog stiha u spomenaru, prvog razočarenja, koje je mogao povjeriti samo svojoj bilježnici. Mi slijepi, sve to (prvo) napisali smo Brajevim pismom.
Ponekad pomislim, koliko bi slijepih ljudi bilo izgubljeno u močvari beznađa, da nema tog našeg Brajevog pisma. Svaka tačkica utisnuta specijalnim šilom na specijalnom papiru umetnutom u specijalnu tablu, uklonila je jednu prepreku na našem putu.
Stvarajući specijalno pismo, Luj Braj (Louise Braille) nije slijepim omogućio samo da budu pismeni, pa samim tim i obrazovani, već je, i ne sluteći to, ujedinio sve slijepe u svijetu. U tom pismu nema ni ćirilice, ni latinice, ni arapskog pisma, ni kineskog pisma. Različiti su samo jezici, a tačkice i mrak svuda su isti.
Ima još nešto, što povezuje slijepe širom svijeta – predrasude. Sve tačkice Brajevog pisma, pohranjene u mozgovima tih ljudi, ne mogu pomoći da okolina manje ili više sa prezirom ne gleda na one, koji fizički ne mogu gledati.
Da bi bio uspješan, slijep čovjek mora uložiti bar deset puta više napora od drugih, pa ipak – ostaje slijep. Najveća nevolja je u tome, što mnogi mentalne slabosti poistovjećuju sa sljepoćom. „Zar je bio slijep kad je mogao uraditi tako nešto?“ govorili bi za onog ko je učinio neku pogrešku u životu. Jadni su oni koji tako misle, jer i ne slute da takve gluposti samo podstiču slijepe, da budu još uspješniji i mada se to uglavnom ne priznaje, bolji od drugih.
Bude ponekad i poniženja koja prouzrokuju padove, ali kao što oni ne vide druge, ne dopuštaju ni drugima da vide njihove patnje. Ostaju sigurni u sebe i spotičući se nastavljaju svoj put.
Brajevo pismo je mnogo pomoglo i umjetnicima. Zahvaljujući njemu, razvili su se mnogi književni talenti, a uz pomoć notnih zapisa i mnogi muzičari.
Umjetnost se ne stvara u očima kojih nema već u skrovitim dubinama čovjekovog bića. Mnoge sjajne ideje bi nestale u ništavilu, da ih umjetnik nije tačkicama Brajevog pisma prikovao uz vječnost.
Mogućnost školovanja, omogućila je slijepima zaposlenje. To su, naravno, profesije koje su dostupne njihovim mogućnostima, ili bolje reći, njihovim fizičkim nemogućnostima. Snalažljivost i korišćenje Brajevog pisma u odgovarajućim situacijama, pomogli su mnogima da budu cijenjeni na svom radnom mjestu. Biti zaposlen važan je faktor u životu slijepih. Pouzdana egzistencija omogućava zasnivanje porodice, aktivan društveni i privatni život. Muškarci su tu u prednosti, ali to je tako uopšte u ljudskom rodu.
Ne smijem ni pomisliti kako bi završila slijepa žena da joj Brajevo pismo nije omogućilo da se obrazuje i stekne samostalnost. Razumije se da su njeni problemi kompleksniji od problema slijepog muškarca. Osim toga, zbog predrasuda, ona ima mnogo manje mogućnosti da zasnuje porodicu, iako bez obzira na vizuelni mrak, majka u njoj živi kao i u svakoj drugoj ženi.
Ne izdiže se samo majčinstvo iznad njene nesreće. Tu su još i upornost, strpljivost, hrabrost i odlučnost, da istinski bude žena.
Zanimljiva je primjena Brajevog pisma u svakodnevnom životu slijepe žene. Mada tehnika danas napreduje krupnim koracima, proizvođači kućanskih aparata zaboravljaju da će te aparate koristiti i osobe bez vida, pa na njima nema nikakvih reljefnih oznaka, koje bi pomogle u pozicioniranju odgovarajućih programa.
Snalažljivost je karakteristika slijepih, a po tome su, sticajem okolnosti, žene ponekad čak i bolje od muškaraca. Uz pomoć plastične samoljepljive trake, a zahvaljujući Brajevom pismu žena može označiti određene pozicije na kućanskim aparatima, pa čak i pakovanja hrane u zamrzivaču. To obično zbunjuje one koji vide. „Kako se u punom zamrzivaču može naći određeno pakovanje hrane, ako na njemu nema odštampane ili rukom napisane naljepnice?″ pitaju se oni. Mali trikovi donose velike uspjehe, a često prouzrokuju i fantastične zamisli, da „ti slijepi ipak nekako vide.“
Svako životno doba ima svoje karakteristike. Upoznati Brajevo pismo u djetinjstvu normalan je slijed događaja, jer se tada sva djeca opismenjavaju i stiču prva školska iskustva. Međutim, osobe koje izgube vid u zreloj dobi, suočavaju se sa mnogim poteškoćama. Ne spadam među njih, ali poznajem neke kojima se to dogodilo. Pokušala sam zaviriti u taj svijet realno i emotivno. Ubrzo sam shvatila da nije ni lako ni prijatno. Njihov život presječen je na dva dijela. Sve što žive ili su živjeli, za njih je prije i poslije onog trenutka kad su oči u posljednjem grču bljesnule zasljepljujućom svijetlošću, da bi zauvijek utonule u potpuni mrak.
Nije bilo lako prilagoditi se novoj svakodnevici, ali iznenađuje činjenica da su neki od njih vrlo brzo poželjeli naučiti Brajevo pismo. Poznajem čovjeka, koji je sva slova naučio za pet dana, a kasnije sam shvatila i zašto. Ispisao je stranice stihova u koje je pretočio svoju patnju, trenutke tragedije i razočarenje zbog predrasuda. Ne čita knjige na Brajevom pismu, ali ga koristi u drugim zgodnim situacijama; obilježavanje CD-a i slično.
Ima dosta osoba, pa čak i u starijoj životnoj dobi, koje su željele i naučile Brajevo pismo. Čak iako se mnogo ne služe njime, ono im pruža neku, samo njima znanu sigurnost.
Više od sto pedeset godina Brajevo pismo zajedno sa slijepim osobama prolazi kroz prilagođavanja, predrasude i napredak. Tehnološka dostignuća čovječanstva danas omogućavaju slijepima da do informacija dođu praktičnijim načinima nego što je Brajevo pismo, ali ono ne smije biti ni zapostavljeno, ni zaboravljeno.
Navešću još samo sat sa Brajevim oznakama. Iako mnogi koriste mobilne telefone i satove koji „govore vrijeme“, dobri stari Brajev sat je ipak najpraktičniji. On se bez buke može koristiti na sastancima, u pozorištu i noću, ako se spava u sobi sa jednom ili više osoba.
Odreći se Brajevog pisma bilo bi kao kad bi neko, ko je uspio u životu, zaboravio svoje stare roditelje koji su se svega odricali da bi ga školovali, i tako mu pomogli da stigne do uspjeha.
Naš put obilježen je tim jednostavnim tačkicama. One blistaju čudnom svjetlošću, koju mogu vidjeti samo oni koji ne vide.
Ako ti plamičci i dalje budu obasjavali naš mrak, mi nikada nećemo izgubiti put.
ŠIFRA: D 02 R 03 Borka Tadić
ULOGA I ZNAČAJ BRAJEVOG PISMA U MOM ŽIVOTU
Svi pokušaji da se slijepom čovjeku pruži šansa da samostalno čita i piše sve do pojave Brajevog pisma ostali su bezuspješni. Tada je 1824. godine Francuz Luj Braj, koji je iznenada izgubio vid, došao na ideju kako i slijepe „opismeniti“. Tako je nastalo reljefno šestotačkasto pismo koje je konstruisao i koje nosi njegovo ime, „Brajevo pismo“. Luj Braj tada nije mogao ni slutiti da će samo nakon nekoliko desetaka godina poslije njegove smrti Brajevo pismo u potpunosti zaživjeti i da će postati jedino pismo za slijepe, a kamoli da će nakon nepunih dvjesto godina informatičke i druge tehnologije slijepom čovjeku omogućiti da u mnogome prevaziđe svoj hendikep i da će mu, kao i drugima, većina informacija biti na dohvat ruke, koje će mu specijalizovani programi sa monitora računara pretvarati u govornu informaciju, ali i preko odgovarajućih uređaja i u ispis na Brajevom pismu. Sama štampa Brajevog pisma je evoluirala od šila i tablice, kao prilično spore i naporne metode pisanja, preko raznih vrsta mehaničkih mašina, presa i slično, sve do električnih mašina i štampača koji komandu za štampanje dobijaju elektronskim putem od korisnika personalnog računara. Statistički podaci koji iskazuju kolika je rasprostranjenost i upotreba Brajevog pisma razlikuju se od zemlje do zemlje i pokazuju da od 30 do 60 posto ukupne populacije slijepih poznaje Brajevo pismo, a da se njih otprilike polovina od ovog procenta aktivno koristi njime. Uprkos svemu, smatram da je Brajevo pismo temelj pismenosti slijepog čovjeka i da će tako i ostati.
Želja mi je da iz svog ugla osvijetlim Brajevo pismo i njegovu ulogu i značaj za slijepe i za mene lično i da podstaknem druge na razmišljanje.
Prije desetak godina nisam ni znala šta je to Brajevo pismo, a kamoli šta drugo o slijepima i njihovom životu. Međutim, kada sam se poput Luja Braja odjednom našla u „svijetu“ slijepih, počela sam razmišljati o tome kako oni pišu i čitaju, kako se kreću, kako jedu, kako se odijevaju i slično. U to vrijeme mi je ostalo samo da razmišljam. Tek pet-šest godina nakon što sam izgubila vid odlučila sam i, manje-više bez pomoći drugih, uspjela savladati Brajevu azbuku, koja je u moj život unijela novi kvalitet i smisao, svrstavši se u red Brajevih sljedbenika i poštovalaca. Bilo je teško, ali nisam odustajala. Svako novo naučeno slovo, zadovoljstvo više. Ponovo sam učila da pišem i čitam, ovo prvo mi je išlo nešto lakše. Tek tada sam postala svjesna značaja Brajevog pisma za slijepe i mogućnosti koje pruža i počela vjerovati u bolje sutra. Brajevo pismo je milionima ljudi poput mene ulilo nadu i omogućilo visok stepen samostalnosti pri školovanju, stručnom usavršavanju, komuniciranju, na poslu, drugim riječima, u svakodnevnom životu. Mnogi slijepi su upravo zahvaljujući Brajevom pismu postigli velike uspjehe i zapažene rezultate na društveno-političkom, naučnom, književnom i muzičkom polju. U međuvremenu su se i meni mnoge nejasnoće razjasnile, ovladala sam novim vještinama, shvatila sam da su slijepi isti kao i oni koji to nisu i da među njima ima onih poput Luja Braja, koji će ostati upamćeni po svojim djelima. Stekla sam nove prijatelje i poznanike sa i bez oštećenja vida, koji su odigrali posebnu ulogu u mom životu i bez čije pomoći i podrške ne bih postigla ništa.
Novo kompjutersko doba, sa pratećim tehnologijama u vidu svakovrsnih hardvera i softvera sa neslućenim mogućnostima, donijelo je i slijepim i slabovidim ljudima novu nadu i velike perspektive. Programiranjem raznih aplikacija i konstruisanjem specijalizovanih uređaja prilagođenih mogućnostima i specifičnim potrebama slijepih, postiglo se mnogo više za prethodnih dvadesetak godina, nego u cijeloj dosadašnjoj istoriji na planu samostalnosti, ravnopravnosti i učinkovitosti slijepog čovjeka, koji je do prije pedesetak godina bio osuđen gotovo samo na prosjačenje. U korak sa razvojem računarstva u cjelini, jednako se razvijaju programi za obradu Brajevog pisma i posebno konstruisani štampači za štampanje ispupčenih tačkica, Brajevi reci, uređaji koji tekst iz elektronskog formata pretvaraju u reljefno Brajevo pismo i drugi prilagođeni uređaji i programi. Ipak, stiče se utisak da je sve ovo doprinijelo zapostavljanju i marginalizaciji Brajevog pisma, koje je sve manje u upotrebi. To se može posmatrati sa više aspekata. Jedan od bitnih razloga za ovakvo stanje jeste korišćenje alternativnih mogućnosti u vidu programa, koji omogućuju da korisnik sve informacije sa monitora prima putem kompjuterizovanog glasa, govorne sinteze. Prednost primanja informacija na ovaj način sastoji se u tome što se informacija dobija glasovno putem posebnih aplikacija koje su mnogo pristupačnije nego Brajevi reci ili Brajevi štampači. Zatim, izbjegava se velika količina Brajevih knjiga, koje zauzimaju dosta prostora, a podaci se arhiviraju u digitalnom elektronskom formatu na vrlo malim uređajima, hard diskovima, CD-ovima, fleš-memorijama i slično, što je veoma pogodno za prenošenje. Na ovaj način se izbjegavaju i vrlo visoki troškovi Brajeve štampe. Međutim, druga strana medalje u zapostavljanju Brajevog pisma se sastoji u prihvatanju „lakše linije otpora“ i izbor jednostavnijeg načina, što odaje utisak nezainteresovanosti, sa željom da se određeni cilj postigne na što brži i jednostavniji način. Poznato je da slijepima često treba mnogo više vremena za obavljanje nekog posla, nego ljudima bez oštećenja vida, posebno kada je riječ o korišćenju stručne i druge literature i drugih izvora, tj. u procesu usvajanja novih znanja, tako da se kao objektivni razlog za zapostavljanje Brajevog pisma nameće „brzina“ življenja i nedostatak vremena, često i novca, kao pratećih fenomena vremena u kome živimo.
Ali, bez obzira na sve objektivno-subjektivne razloge, koji su pratili i koji prate i doprinose razvoju Brajevog pisma i njegovoj široj primjeni, u mom životu ono je odigralo ključnu ulogu i bilo je veoma značajno da se nakon velike tragedije, a to je nesumnjivo gubitak vida, vratim u svijet „normalnih“, koji sam za trenutak na kratko napustila. Shvativši da i život bez vida ima smisla i da se „ponešto vidi“ i bolje nego ranije, Brajevo pismo mi je dobrim dijelom svojim tačkicama prosvijetlilo stazu i pomoglo na putu duhovnog osvješćivanja, prosvjećivanja i razumijevanja stvarnosti onakve kakva jeste. Ono je imalo presudnu ulogu u mojoj odluci da se, u godinama kada to i nije baš uobičajeno, upišem na fakultet i uz „njegovu pomoć“ pokušam savladati i tu prepreku i ostvariti zamišljene ambicije, jer je Brajevo pismo temelj naše pismenosti i ključ našeg uspjeha. Ipak, Brajevo pismo je instrument koji nam omogućuje da sami svojim rukama čitamo i zapisujemo i kad god hoćemo koristimo sačinjene veće ili manje pribilješke ili druge zapise i ostalu prilagođenu literaturu.
Svjedoci smo da Brajevo pismo u novije vrijeme ulazi u sve širu javnu primjenu, pa se tako može naći na kutijama za lijekove, zabilješke uz izložbene predmete na pojedinim izložbama, u muzejima, oznake na liftovima, raznim vrstama tastatura, određenim tehničkim uređajima i pojedinim prevoznim sredstvima, a u najrazvijenijim zemljama svijeta, kao što je Japan, gotovo svi proizvodi u prodavnicama imaju Brajeve oznake, a prijemni i drugi ispiti na fakultetima se mogu polagati na Brajevom pismu. Ustvari, teško mi je zamisliti kako bi svijet izgledao bez Brajevog pisma. Da li bi se našao neki drugi „Braj“ i da li bi to pismo bilo nalik na Brajevo ili bi bilo sasvim drugačije? Možda bismo još i sad bili nepismeni. Ali, na našu sreću, ovih dilema i iskušenja nas je poštedio veliki Luj Braj, kojem će sve generacije slijepih ostati neizmjerno zahvalne.
Na nama je samo da ostanemo privrženi Brajevom pismu i da se zalažemo za njegovu sve širu primjenu svugdje gdje je to moguće, ističući u prvi plan sve prednosti i pogodnosti koje ono ima. Počev od toga da je ono simbol i znak prepoznatljivosti slijepog čovjeka, preko njegove osnovne funkcije, koja je omogućila da se i slijepi svrstaju u red pismenih stanovnika ove planete, njegove praktične primjene, jednostavnosti i zanimljivosti, pa sve do književnog i naučnog značaja. Šira društvena zajednica, a posebno faktori koji su direktno nadležni: državni organi, ministarstva, obrazovne ustanove, biblioteke, organizacije slijepih i druge institucije, ustanove i pojedinci, treba da ulažu mnogo više napora, vremena, finansijskih i materijalnih sredstava uz stvaranje povoljnog zakonodavno-pravnog i opšteg ambijenta, kako bi slijepi i u našoj zemlji, u skladu sa međunarodnim dokumentima i pozitivnom praksom, bili u prilici da u svakom trenutku imaju mogućnost da željenu informaciju dobiju, ali i upućuju na svom Brajevom pismu. Naravno da i slijepi treba da daju svoj veći doprinos i da iskazuju zainteresovanost ne samo za to da se Brajevo pismo što češće koriste i da bude u sve većoj primjeni, nego i za to da bude sasvim ravnopravno sa ostalim opšteprihvaćenim i priznatim pismima.
ŠIFRA:882447 Klara Vujnić