Novi naslov na Brajevom pismu koji je izdala Specijalna biblioteke jeste zbirka priča Alekse Mikića “Sunčana obala”. Radi se o dobro poznatom djelu školske lektire namijenjenog učenicima šestog razreda.
Opisujući ono što je doživio kao dijete, Mikić daje sliku jedne stvarnosti, predratne, i to onakve kakva je ona i bila. Danas, kada čitamo te Mikićeve proze, tu stvarnost, o kojoj on piše, doživljavamo gotovo kao bajkovitu stvarnost. Osjećanje čovječnosti, bliskosti i topline, u mnogim Mikićevim pripovijetkama, zaista u današnjem svijetu otuđenih i preokrenutih vrijednosti, djeluje kao bajkovita supstancija.
Mikićeve priče govore o: teškim socijalnim prilikama u seoskim porodicama u vremenu između dva svjetska rata (Lipov cvat, Kad ječam žuti, Berači sljiva, Goniči stoke, Saputnici), najbližim članovima porodice (Moja majka, Moja baka, Moj djed, Priče moga djeda), školi, školskim drugovima i učiteljima (Moj drug Stojan, Neočekivani susret, Knjiga iz izloga, Moja učiteljica, Lovac divljih pataka, Veliki prijatelj, Teleskop), piščevom nezavidnom položaju dok je bio sluga kod seoskih gazda (Naša srna, Poklon, Bjeluša), prvim simpatijama (Ivanka), starcima, prijateljima dječaka i djevojčica (Kad ječam žuti, Prijatelji iz Smogve, Mlinar Matija), druženju i iskrenom prijateljstvu sa životinjama (Naš Jesenko, Naša srna, Moj dobri Cezar).
Priče “Kad ječam žuti”, “Lipov cvat” i “Mlinar Matija” po snazi izraženih emocija i dubini prodiranja u psihu dječaka koji prerano sazrijevaju ne zaostaju za pričama najboljih srpskih pripovjedača za djecu. O važnim momentima rasta i razvoja djeteta, kada ono, pod teretom životne zbilje, prestaje da se ponaša shodno svom uzrastu i počinje da misli kao odrastao čovjek, Mikić je zaista pisao nadahnuto i iskreno.
Mikićeve najbolje proze, realističke do perfekcije, u osnovi su, za današnjeg čitaoca, metafore čudesnog sjaja. Zato ove priče imaju toliko generacija čitalaca. Oni u njima nalaze nešto za vlastitu stvarnost trajno izgubljeno.
Brajevo izdanje zbirke “Sunčana obala” obuhvata dvije sveske. Prva sveska broji 202 strane, a druga 206 strana. Za obradu i Brajevu štampu bio je zadužen Jovica Radanović.
Aleksa Mikić (1912-1985) rođen je u selu Bukvik kod Brčkog.
Poslije rata bio je urednik u redakciji sarajevskog dnevnog lista “Oslobođenje”, jedan je od osnivača i dugogodišnji urednik poznatog lista za mlade “Male novine”. Jedno vrijeme je bio i sekretar Udruženja književnika Bosne i Hercegovine. Glavninu svog pisanja posvetio je djeci. Od deset knjiga Alekse Mikića napisanih za djecu, svojom jednostavnošću kazivanja, autentičnošću poruke, sugestivnošću i neposrednošću izraza, izdvajaju se tri zbirke pripovijedaka: “Sunčana obala”, “Prijatelji” iz Smogve” i “Zvonici i daljine”.