Zbirka priča slijepe autorke iz Osijeka koje prate neobične sudbine junaka i junakinja, nerijetko nevesele ii teške, ali životne i poučne. Ovo je knjiga o poniženima i uvrijeđenima, kako ih naziva Dostojevski, ali puna ljubavi, topline i istinskog razumijevanja prema njihovim slabostima. Tri priče iz zbirke su iz žanra bajki, sa  uplivim fantastike. A sve i jedna od ukupno devet priča nudi nam katarzu, nadu i odiše autorkinom dubokom vjerom u ipak , i pored svog naličja, suštinsku ljepotu života.

Zvučno izdanje u trajanju od 4 i po sata pročitala je i tonski obradila Dragana Božić

Milka Tarbuk Čivić rođena je 1941. u selu Trtnik Glinski na Baniji. Kao dvomjesečnoj bebi vojnici joj kapaju sredstvo za spaljivanje rana kako bi natjerali njenu majku da otkrije lokaciju partizanske bolnice za koju je nosila lijekove. Upala se proširila i na lijevo oko jer se nije moglo ićo doktoru, ali je ipak na to oko vidjela do svoje 17. godine kada, nakon loše izvedene operacije, gubi vid.

Školovala se u Zagrebu i Beogradu, a radni vijek provela je u Osijeku.

Već u osnovnoj školi zavoljela je knjige i čitala kad god je mogla, a tad počinje i pisati uz potporu i podsticaj profesorke jezika i književnost. Kroz knjige proživnjava hiljade života i upoznaje krajeve u koje neće ići. Sebe ne vidi kao spisateljicu, već kao baku koja voli pričati priče.