Specijalna biblioteka je nedavno izdala novu knjigu u okviru edicije „Otrgnuti od zaborava”. Riječ je o zbirci pjesama „Na svojoj zemlji” autorke Jovanke Savanović.
„Na svojoj zemlji” je prva i jedina objavljena knjiga Jovanke Savanović (1919 -1998) – pjesnikinje koja je dugo u sebi krila talenat za stihotvorstvo, a koje je poprimilo štampani oblik tek 1969. godine u izdanju Matice Srpske.
Prema riječima recenzenta, Gorana Dakića „Njen neveliki opus čine pjesme ljubavne, pjesme refleksivne i pjesme koje zrcale neobičnim rodoljubljem. Mnogo je u tim stihovima sjenovitih predjela u kojima postoji tek jedno – sumnja. Igra sjenki u poeziji Jovanke Savanović otkriva antičku igru u kojoj se smjenjuju suprotnosti tvoreći jedno…”.
Za potrebe edicije i korisnika biblioteke, pjesme za audio izdanje pročitala je glumica Slađana Zrnić. Recenziju „Suštine sa margina” napisao je Goran Dakić.
Izdanje na brajevom pismu ove rijetke knjige ima 45 stranica, odnosno 27 pjesama, kratku biografiju i pomenutu recenziju.
Knjiga je odštampana u trideset primjeraka uz saglasnost porodice Jovanke Savanović, dok je zvučni tiraž veći i broji 100 cd-ova.
U nastavku pročitajte dvije pjesme Jovanke Savanović – „Na svojoj zemlji” po kojoj je i zbirka dobila naslov i „Tek sjene”.
NA SVOJOJ ZEMLjI
U tuđini sam već postala tamnovida,
svuda uz brazdu stojim prepuna klica
i snijem o vlati svakoj kraj golog zida.
I tebe, zemljo, dotiče mi se moja stopa.
Evo, u tebi i jedan crv počinje da živi.
Buba se jedna mala u zemlju živa skopa.
Došla sam tebi od svijeta krišom,
tri puta zemljo preorana moja,
da budem s travom ista, i budem vlažna od znoja.
TEK SJENE
Još traje svjetla i tame smjena;
igra u sobi najtanja sjena;
sve ima smisao svoj i u tami;
prolaze dvoje; tuđi i sami.
Gledam u svijetle otvore svoda;
mjesec je već smoren od hoda;
pomišljam kratko na svoje drage;
A ništa nema; tek zvijezde nage
i daljine, i oblak jedan.
Dlan mi je samo dodira žedan.
Vidim i znam to. Zatvaram zjene;
u sobi nema ništa; tek sjene.