Grof Aleksandar Iljič Rostov već je bio udobno smješten u luksuznom apartmanu 317 moskovskog hotela „Metropol“ kada su ga zbog pjesme koju je napisao boljševici osudili na kućni zatvor 1922. godine. Izbjegao je metak u čelo ili izgnanstvo u Sibir zato što je bio heroj prije revolucije, ali su ga nasilno smjestili u zabačenu i prašnjavu sobicu nedostojnu njegovog porijekla i statusa.
Ali grof ne očajava i ne žali se, već prihvata ono što se promijeniti ne da. Grof je esteta i intelektualac, koji se i dalje drži rituala stare elite, živi po kodeksu ponašanja koji je dio njegove prirode i u koji vjeruje čitavim svojim bićem. Svoju odlučnost zadržava priklanjajući se praktičnom poslu.
Dok on stvaranje nove ruske istorije sljedećih trideset godina može posmatrati samo kroz prozore hotela, ili kroz susrete s ljudima koji ga povremeno posjećuju, njegova domovina proživljava najburnije decenije.
Godine prolaze, njemu se događaju neobični susreti, jedna strastvena veza i prijateljstva, pa čak i roditeljstvo.
Sve do uzbudljivog raspleta.
Zvučno izdanje ovog romana napisanom u maniru velikih ruskih pisaca pročitao je Rajko Marčeta. Roman traje 16 sati i 4 minute.