Nedovršen roman velikog Bore Stankovića, objavljen tek nakon autorove smrti, priča je o čovjeku koji se zbog porodice i svoje ljubljene na neki način predao i postao dobrovoljna žrtva dužnosti. Gazda Mladen živio je gledajući u juče i sutra, osluškujući tuđe želje umjesto svojih i bijući bitke za sve druge osim za sebe. Tako je proćerdao svoj vijek žedan slobode i gladan ljubavi.
Do ovog ostvarenja srpska književnost nije imala roman koji u toj mjeri ukazuje na težinu položaja muškarca u patrijarhalnom društvu. Minuciozno opisani karakteri, problematika identiteta, žrtvovanja zarad materijalnog sticanja, razapetost između osjećanja dužnosti, intimnih strahova i ljubavi čini da nakon čitanja „Gazda Mladen“ postane jedno od omiljenih djela ne samo srpske moderne nego i srpske književnosti uopšte.
Brajevo izdanje priredio je Jovica Radanović i štampano je u na 199 stranica.
„Kad su, posle toga, naišli na tevter, otvorili ga da vide ko koliko duguje, u tom dugačkom, starom, njegovom rukom uredno vođenom tevteru, na jednoj strani, sasvim iznenada, nađeno je zabeleženo – ko zna kada, valjda u kakvo proletno sablazno veče, valjda u kakvu tihu i mirišljavu noć – i ovo:
Umreću ranjav i željan.
I potpisao se, ali ne: gazda, hadžija, već samo Mladen, i ništa više.“