Ponovno otkrivanje Amerike na Putu kroz Apalačke planine
Vrativši se u Ameriku nakon dvadeset godina provedenih u Velikoj Britaniji, Bil Brajson je odlučio da se ponovo upozna sa svojom rodnom zemljom hodajući Putem kroz Apalačke planine.
Put kroz Apalačke planine pokriva dobar dio američke Istočne obale i gotovo tri i po hiljade kilometara kroz četrnaest saveznih država. Iako to nije najduža ruta u SAD, svakako je najpopularnija i najposjećenija. Svake godine, oko dvije hiljade avanturista svih vrsta kreće na Put kroz Apalačke planine s namjerom da stignu do njegovog kraja. S obzirom na to da prostor kojim treba proći znači uspinjanje na preko trista pedeset planinskih vrhova visine veće od hiljadu i po metara i, pred kraj puta, stotinu milja čiste šume – bez kuća, prodavnica i drumova – i da je za prelazak cjelokupne rute potrebno oko pet mjeseci, nije čudno što samo desetak odsto onih koji se upuste u ambiciozan hod kroz Apalačke planine stignu do cilja.
Brajson sve to zna kad, šetajući, otkriva da dotična ruta prolazi blizu njegove kuće i odlučuje se da krene njome. To posmatra kao na svojevrstan povratak korijenima jer, uprkos svom ogromnom urbanom i industrijskom razvoju, SAD su i dalje države šuma; trećina površine, ne računajući Havaje i Aljasku, pokrivena je stablima. A kako posredi nisu šume uvijek prijatne za šetnju, već mogu biti i opasne, Brajson se ipak ne usuđuje da na put krene sam. Jedini koji prihvata da mu bude saputnik jeste Stiven Kac, prijatelj s kojim odavno nije bio u kontaktu. Ispostavlja se da je Kac gojazni ljubitelj kapljice, vrlo slabe fizičke spreme. Pošto je Brajson odgovoran i racionalan, tandem je sam po sebi zabavan i maštovito skrojen, a njihova avantura obećava urnebesne situacije.
Zvučno izdanje ovog uzbudljivog putopisa traje 12 sati i 16 minuta, a pročitao ga je Stanislav Ljubojević. Tonska obrada Dragana Božić.