„Basna je književni sastav, u stihu ili prozi, u kome radnju izvode životinje, životinje i ljudi ili i drugi. To su obično kraće pričice, sastavi, iz kojih se uvek izvodi neka pouka. U tim pričicama životinjama se pridaju osobine ljudi, i životinje govore, misle i delaju kao da su svesna bića, kao da su ljudi. U basnama se u slici, kao da je naslikano, prikazuje život ljudski. U njima se izobličavaju, prikazuju u pravoj boji, onako kako jeste, mane ljudi ili celog ljudskog roda, da bismo se ovim poučili“ – pojašnjava u predgovoru urednik izdanja profesor književnosti Milan Č. Jovanović.

Ova knjiga u crnom tisku objavljena je između Prvog i Drugog svjetskog rata u Beogradu u okviru edicije „Klasična dela omladinske književnosti“.

U izdavačkom odjeljenju Specijalne biblioteke štampano je prvo Brajevo izdanje ove knjige, koje obuhvata tri sveska, na ukupno 490 strana. Za Brajevo izdanje bio je zadužen Jovica Radanović.

Zbirka obuhvata izbor naslova čuvenih basnopisaca, naših i inostranih.

Žan de Lafonten (1621-1695) se smatra najboljim i najvećim piscem basni ne samo u francuskoj književnosti nego u cjelokupnoj svjetskoj književnosti. Ivan Andrejević Krilov (1768-1844) je najveći i najbolji slovenski basnopisac, ruski Lafonten kako ga drugačije nazivaju. Od naših pisaca najčuveniji je Dositej Obradović (1739-1811) koji je u stvari prevodio basne s drugih jezika, pri čemu je davao lijepa objašnjenja pod naslovom naravoučenije, a ta njegova objašnjenja postalla su sastavni dijelovi basni. U zbirci su zastupljeni i  Milorad Mitrović, Dragotin Kete, Ivan Lepušić i naš najveći pisac basana Milan Vukasović.

Za kraj citat iz predgovora o tome kako treba čitati basne: „Basne se ne čitaju jedna za drugom, bez prekida, dok se ne pročita jedan deo knjige ili cela knjiga, ako je mala. Knjiga basana ručna je knjiga, treba da je svakad na dohvatu. Treba pročitati jednu, dve, tri, — ili, da se ne određuje koliko ko da pročita no da navedemo savet Dositeja Obradovića kako treba, uopšte govoreći, čitati: Čitajmo toliko koliko kad ostavimo knjigu možemo pamtiti i znati šta smo pročitali i da smo sposobni i da razmišljamo, rasuđujemo i razgovaramo o pročitanom.“